Ažurirano Utorak, 08 Lipanj 2010
O Zagrebu
Pronaći dobri duh Zagreba nije baš lako – nije vidljiv prostim okom. Potrebno je zaroniti dublje i hodati sporednim ulicama da bi izronile priče koje polako padaju u zaborav.
Zagrebom plivaju kitovi i morski psi
Turisti koji dolaze u Hrvatsku uglavnom odmah 'bježe' na more jer je to prvo toplo more Sredozemlja, ako dolazite sa sjevera Europe. Žele uživati u čarima Mediterana, spajajući okuse, mirise mora i obale, u doživljaj i opuštanje. Zagreb je najčešće usputna stanica.
Biste li rekli da sam lud, ako kažem da je i Zagrebu morska destinacija jer ima kitove i morske pse. U njemu vlada subtropska klima koja potiče rast palmi, maslina, lovora i cimetovca. Stvarno?
Paaa, ovisi kako gledate. Sadašnjim Jelačićevim trgom možda je prošao je kit, plivajući Panonskim morem, ali – prije otprilike 13 milijuna godina. Mesocetus agrami (zagrebački kit) nasukao se u Podsusedu, a njegovi ostaci čuvaju se u Prirodoslovnom muzeju. Riblje kosti, palme, masline vrijeme je spremilo pod zemlju i sada se mogu naći, samo u okamenjenom obliku. Tropska klima se povukla, Panonsko more nestalo, no vrlo zanimljivi tragovi su ostali.
U gradu raste grožđe, pravi se ukusno vino
Gostima grada, a pogotovo vinoljupcima, ovakva tvrdnja izaziva veliku sumnjičavost i djelomičnu odbojnost: „Piti vino, a grožđe raste u gradu? Ni govora, tlo i zrak su previše zagađeni“. Srećom, istočna granica Zagreba debelo je još pokrivena poljima, livadama i šumama. I, gle čuda - vinogradima. Pojedini Zagrepčani zadržali su trsove svojih stogodišnjih vinograda, ne želeći napustiti tradiciju proizvodnje vina. Uži urbani dio grada uvijek je bio 'veliki trbuh' koji su ljudi s periferije opskrbljivali domaćom hranom i vinom. I dan-danas je tako. Vinari grada danas su udruženi i povezani Vinskom cestom Grada Zagreba.
Vino u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Kontinentalni dio ima zahvaliti Rimljanima što danas na stolovima imamo 'plemenitu kapljicu'. Jug Hrvatske (otoci Korčula, Vis, Hvar) dobio je vinovu lozu ranije, dolaskom kolonizatora iz Grčke.
Mediteranski grad koji nije na moru
Ono što mnoge turiste začudi dok šeću Zagrebom je veliki broj ljudi na ulicama, trgovima, terasama kafića. Samo jedna zraka sunca dovoljan je razlog da mnogi izađu van, prošetaju ili popiju kavu u mnogobrojnim kafićima. Pripisuje se to mediteranskom mentalitetu koji je vrlo prisutan u gradu. Možda je taj način života najlakše opisati dvijema riječima: Polako. Sutra.
No, isto tako ovdje nitko ne voli stajati u redu, što često izaziva kaotične situacije i pripisuje se ostacima Balkana. Sve to ga i odvaja na neki način od srednje-europskih gradova slične arhitekture (Beč, Budimpešta). Zagrepčani grad, njegove ulice i trgove, doživljavaju kao veliku dnevnu sobu gdje se sjedi, promatra, diskutira, svađa, smije, psuje. Ako negdje pročitate da je Zagreb grad s milijun srca, budite sigurni da je polovica uvijek negdje vani i nikada ne znate koga ćete sresti.
Za kraj
Kao svaka metropola i Zagreb je grad skrivenih i neispričanih priča koje nećete pronaći u brošurama i vodičima. Skrivene su tek u unutrašnjim dvorištima centra grada, slijepim uličicima, u pričama lokalnih ljudi koje se vode uz piće na šanku kvartovskog kafića ili pak u boemskoj kavani u koju zalaze gradski kreativci i intelektualci. Te skrivene priče, poput kakve čarolije, toliko su srasle sa zidovima, pločnicima, parkovima, da ih i ljudi koji žive u gradu više ne uočavaju.
Upoznavanje Zagreba teško je zamisliti bez degustacija hrane i pića. Kroz priče, zabavu, zanimljivosti, ali i stručno specijalizirane tematske šetnje, zaronite ispod površine Zagreba svim svojim čulima.
Učinite to FUNky!